уторак, 29. март 2016.


Ples


Ples je ritmično pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rjeđe bez glazbe), pojedinačno, u parovima ili u skupinama. Ples prati čovjeka od pamtivijeka, a još i crteži u spiljama pokazuju čovjeka kako pleše.
 Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su živahni, iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta, koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples.
U svojim počecima, ples je bio motorička reakcija na određene emocije, na pojačano veselje, strah, žalost, ljubav ili mržnju. 


Latinskoamerički plesovi


Stil latinskoameričkih plesova se razlikuje od standardnih plesova. Za razliku od standardnih plesova, latinskoamerički plesovi, kao i njihova muzika, žele nešto ispričati. Za LA plesove je specifičan rad kukovima koje rotiramo oko svoje osi u nazad, te rad lopatica, tako da spuštamo lopaticu nad kuk koji rotiramo (desni kuk-desna lopatica, lijevi kuk – lijeva lopatica).

Značajna je razlika između ST i LA i u tehnici izvođenja koraka. Za razliku od standardnih plesova, gdje u koraku naprijed idemo preko pete, u LA plesovima u korak naprijed idemo sa savijenim koljenima preko prstiju na puno stopalo. Pozicija stopala je 5 do 1 (V).

Značajna je razlika između ST i LA i u tehnici izvođenja koraka. Za razliku od standardnih plesova, gdje u koraku naprijed idemo preko pete, u LA plesovima u korak naprijed idemo sa savijenim koljenima preko prstiju na puno stopalo. Pozicija stopala je 5 do 1 (V).
Držanje: U LA držanju plesači su udaljeniji jedan od drugog za razliku od ST plesova i stoje jedan nasuprot drugom. U ST plesovima partnerica stoji s partnerove desne strane. U LA postoji i držanje za obje ruke u visini struka, dok u ST plesovima ne.

Paso doble




U prijevodu "dvokorak", uopće nije latinoamerički. To je španjolski ples, zvali su ga pantomimom koride: plesač je matador, a plesačica njegov crveni plašt – skupa se gibaju oko zamišljenog bika, pa je plesaču potpuno prepuštena uloga vođenja. Po drugim teoretičarima plesačica simbolizira bika, ili čak Flamenco plesačicu, jer veoma mnogo koraka u paso dobleu potječe iz Flamenca.

Karakter plesača uvelike podsjeća na borbu u areni – od njega se očekuje skoro pretjerani ponos, odlučnost, ali ipak elegancija, a od nje svjesna udaljenost, fleksibilnost, brzina. Za paso doble je potrebna velika koncentracija, usklađenost, vatra, pa čak i gluma.


 Glazba je neobično važna, jer u u ovom plesu određuje početak i kraj koreografije (postoji točno određen broj taktova, u drugim se plesovima koreografija pleše ispočetka kad se završi, što se ne primijeti). Glazba je energična i oštra koračnica, te je uglavnom varijacija na temu.



Merengue




 Merengue je vrsta glazbe i plesa podrijetlom iz Dominikanske Republike, koja je postala popularna diljem Latinske Amerike.
Etimologija imena nije posve jasna. Možda je izvedena iz francuske riječi za desert „meringue“, ali vjerojatnije potječe od sličnih zapadnoafričkih riječi vezanih uz ples i glazbu.




Merengue se prvi put spominje u Dominikanskoj Republici 1854. Doživio je procvat za vrijeme Rafaela Trujilla, dominikanskoga diktatora od 1930. do 1961., koji ga je popularizirao u nacionalni glazbeni i plesni stil. Pjesma "Compadre Pedro Juan", Luisa Albertija postala je međunarodni hit i standardizirala 2-dijelni oblik merenguea.


 U Sjedinjenim Američkim Državama prvi put su ga popularizirali glazbenici iz New Yorka poput Rafaela Petitona Guzmana, počevši od 1930., te kasnije Angel Viloria y Su Conjunto Tipico Cibaeño u 1950.-im.
Merenguei i brze aranžmane u 2/4 ritmu. 




Bachata



Bachata se ponekada naziva blues-om Dominikanske Republike. Nastala je pod uticajem kubanskog Bolera. Tempo: spor, obično oko 30 taktova u minuti. Takt: 4/4, 4 udarca u taktu. 













Plesni koraci Bachata-e se svode na tri koraka u jednom smeru i pokret bokom. Zatim se koraci ponavljaju u suprotnom pravcu. Teži deo je ispravno kretanje tela.

 Da bi plesali Bachatu morate da pokrenete bokove. Plesno brojanje: Sporo, sporo, sporo, dodir.




Mambo



Mambo se izvorno svira slično kao rumba, a može se opisati kao rif ili kao rumba sa pauzom. Kubanski muzičari će bez vežbanja napraviti pauzu na bilo kom bitu u taktu. Mambo je poznat kao ritam koji može biti spor ili brz. Obično saksofon određuje ritmički uzorak, a limena sekcija nosi melodiju.



Prvi put u Sjedinjenim Američkim Državama mambo se pojavio u njujorškom okupljalištu plesača iz Harlema „Park Plaza Balrum“. Godine 1947. mambo se počeo izvoditi u „Paladiumu“, „Kina Dolu“, „Havana Madridu“ i „Birdlandu“.



                                                    



SALSA





            Salsa je po plesnoj klasifikaciji latinoamericki ples i pripada tzv. „showdance“ plesovima ili društvenim plesovima.








To znači da salsa ima sopstvena takmičenja, festivale,scenske nastupe sa jedne strane, dok je sa druge strane, trenutno kod nas, a možda i u svetu, najzastupljeniji i najpopularniji društveni ples.





RUMBA



 
Reč rumba označava vrstu crnačke muzike i plesa s Kariba, a u svom značenju objedinjava mnoštvo naziva srodne muzike i srodnih plesova, kao na primer: són, danzón, guagiru, guarachu, naningo i drugo. 


Pravo značenje reči varira od ostrva do ostrva.


   SAMBA


Samba je ples koji pripada grupi Latino-američkih plesova. Nastao je u Brazilu. Od 1959. godine spada u grupu takmičarskih sportskih plesova. Kao takav je visoko stilizovan i prvenstveno se igra u paru. Karakteriše ga veliki broj figura koji se zasniva na dve vrste kretanja, a to su: bounce i kontrakcije (bouce znaci podizanje i spuštanje u kolenima uz kontrakcije karlicom a bez vidljive promene visine)




Ovo je jako teško ali bez toga ples gubi veliki deo svog karaktera. Takođe, za razliku od ostalih latino plesova gde se parovi neznatno pomeraju, samba je ‘putujući’ ples i parovi prelaze velike delove podijuma koristeći se šetnjama, spinovima. Ovo znači da se samba igra u plesnom pravcu po obodu sale kao i standardni plesovi (valcer, tango…)




ČA-ČA-ČA





        Cha Cha Cha je mlađa muzička forma u razvoju afro-kubanske muzike. U većini slučajeva, plesu je prethodila muzika, a tako je bilo i sa cha cha cha. Ova forma originalno potiče od mambe i rumbe


Pedesetih godina prošlog veka doživela je veliku popularnost i od tada je jedan od najpopularnijih društvenih plesova.